upanišade (sanskrt.), u brahmanizmu, filoz.-teol. rasprave u prozi i stihovima. Tekstovi indij. vedske predaje (od ←VIII. do ←I. st.), nazivaju se i vedânta, “kraj Veda”, jer njima završavaju vedski tekstovi. Sadrži učenje koje učitelj predaje samo odabranom učeniku, koji mu u povjerljivu razgovoru sjedi do nogu (sanskrt.: upa-ni-sad). Zbog toga se razvilo tumačenje vedante kao tajnog nauka. Upanišada ima o. 300 iz različitih razdoblja. Sve se smatraju dijelom vedske književnosti. Obrađuju postanak svijeta, neprekidni krug rađanja (samsara), djelovanje za ispunjenje želja (karma) i otkupljenje (nirvana). Središnje je učenje o istovjetnosti âtmana i brahmana, po kojem je najdublja bit čovjeka identična biti svijeta (glasovita formula: tat tvam asi, “to si ti”, iz Chândogye). Spoznajom toga jedinstva čovjek se oslobađa svojega teškog i mučnog položaja u svijetu. U. su imale snažan utjecaj na razvoj indij. filozofije i religije, a na Zapadu utječu na novoplatonike, srednjovj. mistiku i filozofiju XIX. st. (A. Schopenhauer).