urea

urea, CO(NH2)2, karbamid, mokraćevina, diamid karbonatne (ugljične) kiseline. Prva organska tvar dobivena iz anorganske (Wöhler, 1828). Bijeli igličasti kristali, bez mirisa, topljivi u vodi, etanolu i kiselinama. Nalazi se u mokraći, a sintetski se dobiva reakcijom tekućeg amonijaka i ugljičnoga dioksida, ili hidrolizom kalcijeva cijanamida. Upotrebljava se u proizvodnji farmaceutskih kemikalija, gnojiva, stočne hrane i sintetskih smola, kao stabilizator za eksplozive i u medicini.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama: