ustavni zakon, zakon koji ima prav. snagu ustava i koji uređuje osnovnu prav. materiju, poglavito neke njezine dijelove, ali formalno nije dio ustava. Donosi se u posebnom postupku, najčešće kvalificiranom većinom glasova. U nekim prav. sustavima ustavni su zakoni katkad zamjenjivali ustav, npr. u Francuskoj za Treće republike 1875–1940. U drugim zemljama tretiraju se kao org. zakoni kojima se uređuju neka osobito važna pitanja. U hrv. prav. sustavu takvim se zakonima uređuje ustrojstvo i nadležnost ustavnog suda, ljudska prava i prava etničkih manjina, suradnja sa Sudom za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji u Den Haagu i dr.