 |
|
| Službeni naziv: | Republika Uzbekistan; Uzbekiston Respublikasi |
| Površina: | 603 628 km2 |
| Stanovništvo | (procj. 2007): 26 607 300 (59 st./km2); 40% gradsko |
| Glavni grad | Taškent (uzbečki Toškent), 1 959 200 st. (procj. 2007), metropolitansko područje 3 171 300 st. (procj. 2007) |
| Upravna podjela | 12 vilajeta, 1 automna republika (Karakalpakstan), 1 grad (Taškent) |
| Službeni jezik | uzbečki |
| Valuta | uzbekistanski sum (UZS) = 100 tijina |
Uzbekistan, država u Sr. Aziji, graniči s Kazahstanom na Z i S, Kirgistanom na I, Tadžikistanom na JI, Afganistanom na J i Turkmenistanom na J i JZ; nema izlaza na more.
Prirodna obilježja
Samarkand, mauzolej
Taškent
Teritorij Uzbekistana specifičnog je (izduženog) oblika te se proteže od juž. obala Aralskoga jezera na SZ sve do zap. dijelova planinskog sustava Tian Shana na I. Gotovo 4/5 površine Uzbekistana (zap. i sred. dio) pustinjski je i polupustinjski prostor (od SZ prema JI) Ustjurtskog ravnjaka (visok do 450 m), Turanske nizine (okružuje Aralsko jezero; visoko 60–90 m) i pustinje Kizilkum (uzbečki: crveni pijesak). Na krajnjem I plodna je Ferganska dolina (duga 300 km, široka do 120 km) rijeke Sir-Darje okružena visokim planinskim lancima Tian Shana sa S (Karžantau, Ugam i Pskem na kojem se nalazi najviši vrh Uzbekistana Beštor, 4299 m) i J (turkestanski planinski lanac i Altaj). Klima je kontinentalna, u većem dijelu pustinjska, s hladnim zimama i vrućim ljetima. Sr. siječanjske temp. od -2 do 3 °C, a sr. srpanjske od 26 do 32 °C. Količina oborina 50–200 mm u pustinjama, do 1000 mm u planinama (većinom od studenoga do travnja). Najvažnije tekućice: Sir-Darja (ukupno duga 3019 km, gornji dio toka kroz Uzbekistan) i Amu-Darja (ukupno duga 2540 km, donji dio toka kroz Uzbekistan i granicom s Turkmenistanom) koje teku prema Aralskom jezeru. Obje imaju ledenjački riječni režim (najveći vodostaji od travnja do studenoga). Zbog velikog iskorištavanja njihovih voda za natapanje (o. 42 800 km2 poljoprivr. površina), dotok vode Sir-Darje u Aralsko jezero je smanjen, dok Amu-Darja završava suhom deltom i više se ne ulijeva u jezero. Zbog toga se od pol. XX. st. Aralsko jezero, nekada površinom 4. jezero na svijetu (o. 68 000 km2), pretvorilo u dva manja jezera ukupne površine od o. 17 000 km2 (2004), a zapremina je smanjena više od 80%. U zap. podnožjima Tian Shana nalazi se nekoliko velikih oaza oko kojih su nastali najvažniji gradovi (Taškent, Buhara, Samarkand). Veći dio teritorija Uzbekistana prekrivaju pustinje (ugl. pješčane, ali ima i glinovitih), dok šume prekrivaju samo 3% površine. U predgorju i u nižim dijelovima planina prevladava stepska vegetacija s rijetkim grmljem, a iznad gornje granice šuma planinski pašnjaci i goleti. Najplodnija tla su na lesnim nanosima Ferganske doline i riječnim nanosima u podnožju planina. U pustinjama prevladavaju smeđa tla, a u zavalama slana tla (slanjače).
Stanovništvo
minareti u Buhari
Većinsko stanovništvo su Uzbeci (o. 76%), zatim slijede Rusi (o. 5,5%), Tadžici (5%), Kazasi (4%), Tatari (2%), Karakalpaci (2%), Kirgizi (1%), Ukrajinci (1%) i dr., koji uz uzbečki govore i svojim jezicima. Prosj. naseljenost o. 60 st./km2, no postoje velike regionalne razlike: većina stanovništva živi u oazama u podnožju planina na J, u Ferganskoj dolini i na natapanim površinama uz Amu-Darju, dok su sred. dijelovi Uzbekistana gotovo nenaseljeni. Većina stanovništva (o. 60%) živi u ruralnim naseljima. Slav. doseljenici žive isključivo u gradovima, a mnogo ih se nakon osamostaljenja Uzbekistana iselilo. Veći gradovi: Taškent (uzbečki Toškent, 1 959 200 st., metropolitansko područje 3 171 300 st.), Namangan (446 300), Andižan (Andijon, 321 600), Samarkand (Samarqand, 312 900), Buhara (Buhoro, 249 000), Nukus (240 700), Karši (231 000), Fergana (Fergona, 161 600). Uzbekistan je država u razvoju s visokim stopama rodnosti i prir. prirasta. Prosj. godišnja stopa prir. prirasta iznosi 19‰, kao rezultat visokih stopa rodnosti od 26‰ i stopa smrtnosti od 7‰ (visoke stope mortaliteta dojenčadi od 69‰). Na brz porast broja stanovnika (gotovo 10 mil. u posljednjih 20 g.) nije znatnije utjecala ni gosp. i društv. kriza nakon raspada SSSR-a. Brz porast broja st. povezan je i s težnjama Uzbekistana da ponovno stekne vodeću ulogu u nekadašnjoj sovj. Sr. Aziji koju je imao od XIV. do poč. XX. st. Jačanjem uzbečkoga nacionalizma zaoštravaju se odnosi s nac. manjinama te je sve više terit. zahtjeva prema susjednim državama u kojima živi brojna uzbečka manjina (1,4 mil. u Tadžikistanu, 580 000 u Kirgistanu, 360 000 u Turkmenistanu i 350 000 u Kazahstanu). Očekivano trajanje života 65 g. Stanovnici su prema vjeroispovijesti većinom sunitski muslimani, oko 8% pravoslavci, a postoje i manje zajednice šijitskih muslimana i židova. Stupanj pismenosti izrazito je visok (99%), a stupanj pismenosti žena (99%) jedan od najviših u većinskim muslimanskim zemljama.
Gospodarstvo
Uzbekistan ima jednu od najjačih ekonomija Sr. Azije, premda je još uvijek ostao izrazito poljoprivr. zemlja (o. 1/3 BNP-a i 44% radne snage). Uz poljoprivredu, gl. gosp. snaga su rudna bogatstva. Premda je nakon osamostaljenja pad BNP-a bio manji nego u većini ostalih bivših sovj. republika, gl. gosp. problemi su nestašica vode, visoka inflacija, nizak životni standard (1/3 st. živi ispod praga siromaštva), nezaposlenost i još uvijek snažan utjecaj države. Premda je velikim dijelom pustinjska i polupustinjska zemlja, Uzbekistan je nakon II. svj. rata razvio snažnu poljoprivr. proizvodnju (na o. 10% površine), posebice pamuka, zahvaljujući velikim projektima natapanja (Sir-Darja i Amu-Darja) s pogubnim posljedicama za okoliš. Gl. su poljoprivr. područja u Ferganskoj dolini i uzduž Sir-Darje i Amu-Darje. Pamuk se uzgaja na o. 1,5 mil. ha, a godišnje se proizvede o. 894 000 t (5. proizvođač u svijetu), od kojih se 85% izveze (2. izvoznik pamuka u svijetu), najviše u zemlje EU-a i Kinu. Taj izvoz donosi o. 60% deviznog priljeva zemlje. Uz pamuk, za domaće potrebe uzgajaju se žitarice (riža, pšenica, ječam), povrće (mrkve, krastavci, luk, rajčica) i voće (lubenice, marelice, jagode, trešnje, jabuke, grožđe). U Ferganskoj dolini još je od IV. st. razvijen uzgoj dudova svilca i proizvodnja svile. U sušnijim, polupustinjskim krajevima prevladava stočarstvo, posebice ovčarstvo (karakulsko krzno i vuna), te mesno i mliječno govedarstvo. Uzbekistan ima znatna rudna bogatstva. Smeđi ugljen (3 mil. t) kopa se kraj Angrena, nafta (2006. g. 5,4 mil. t) i zemni plin (2006. g. 50 mil. t, 14. u svijetu) u Ferganskoj dolini kraj Namangana te na novim poljima u sred. dijelu zemlje (pustinja Kizilkum). Uzbekistan je 9. svjetski proizvođač zlata (84 t), koje se vadi kraj Ohangarona (ji od Taškenta) i u Murantanu (pustinja Kizilkum). Značajno je i vađenje srebra (60 t, 17. u svijetu), bakrene rude (105 000 t), urana (2600 t, 7. u svijetu), cinka, volframa, molibdena, selena te kaolina, fosfata i gipsa. Ind. je razmjerno slabo razvijena, najznačajnije su grane tekst., prehr., petrokem. (mineralna gnojiva), strojogradnja (poljoprivr. strojevi, traktori) i u novije vrijeme ind. vozila (kamioni Mercedes Benz i Daewoo). Najvažnije industr. središte Taškent (strojogradnja, vozila, elektrotehn., kem. i prehr.), manja središta Andižan, Buhara, Samarkand (prehr., tekst., keramička), Bekobod (željezara, kovinska ind.), Margilan (središte svilarstva), Namangan (tekst., kem.). Najveća rafinerija zlata u Zarafšonu kraj Buhare. Turizam je vrlo slabo razvijen zbog nerazvijene turist. infrastrukture, premda su potencijali za njegov razvoj veliki (stari gradovi Samarkand, Buhara, Hiva). U vanj. trgovini Uzbekistan se oslanja na Rusiju (24% izvoza i 28% uvoza), slijede Juž. Koreja, Kina, Poljska, Turska, Kazahstan, Njemačka, Ukrajina.
BNP (2006): 10,8 mlrd. USD
Udio BNP-a po sektorima (2006): poljoprivreda 31%, industrija 26%, usluge 43%
Udio zaposlenih po sektorima (2006): poljoprivreda 44%, industrija 20%, usluge 36%
Nezaposlenih (2005): 3% (neslužbeno 12–14%)
Inflacija (2005): 7,8% (neslužbeno 15–18%)
Realan rast gospodarstva (2004): 7,7%
Uvoz (2006): 4 mlrd. USD
Izvoz (2006): 5,5 mlrd. USD
Povijest
Hiva, gradska vrata
Najstariji tragovi ljudske naseljenosti potječu iz paleolitika. U ←I. tisućljeću izdvajaju se razvijena područja Baktrije, Sogdijane i Horezma na kojima se formiraju prve kraljevine. Sredinom ←VII. stoljeća ta je područja osvojila Perzija, zatim Aleksandar III. Veliki ←329. Nakon raspada njegova carstva, dio je kraljevstva Seleukida, zatim grčko-baktrijskoga carstva. U ←II. stoljeću stvara se nekoliko manjih državica (Buhara, Horezm i dr.) koje se u I. stoljeću uključuju u moćno Kušansko Carstvo, zajednicu mnogobrojnih nomadskih naroda uglavnom uralo-altajskog (turskog) podrijetla s indoeuropskim Toharcima na čelu. U razdoblju od III. do VI. stoljeća u sklopu je iranskoga Sasanidskog Carstva, od IV. stoljeća izloženo je provalama Huna, od sredine VI. stoljeća dio Turskoga Kaganata. U VII. i VIII. stoljeću veći je dio Uzbekistana pod vlašću Arapa, od kojih prihvaćaju islam. U IX. i X. stoljeću zemljom su vladali Tahiridi i Samanidi, čija su državna središta bila u Iranu. U XI. stoljeću pod vlašću Afganistana, a zatim Turaka Seldžuka. U XII. stoljeću dio snažne države Horezm koju su 1220. srušili Mongoli pod Džingis-kanom i uključili u sastav Zlatne Horde. Višestoljetnim miješanjem starosjedilačkoga i turskoga stanovništva formirala se uzbečka narodnost koja je ime dobila po Uzbeku, kanu Zlatne Horde. U XIV. stoljeću dio je Timurove države, a u XV. Buharskoga i Hivinskoga Kanata. U XVIII. stoljeću u Ferganskoj oblasti formiran je i Kokandski Kanat. Tri su kanata imala razvijene trgovačke veze s Rusijom. U 1860-ima i 1870-ima državice na području Uzbekistana i susjednoga Turkestana osvaja Rusija i 1876. formira Turkestansko gubernatorstvo sa središtem u Taškentu. Godine 1917. uspostavljena je sovjetska vlast u Taškentu, ali je područje Buharskoga Kanata bilo jako središte protivnika revolucije. Do 1923. teritorij Uzbekistana bio je poprište borbi bjelogardijaca i Crvene armije. Unutarnjom podjelom Sovjetskoga Saveza 1924. ustanovljena je Uzbečka SSR. Nezavisnost od sovjetske vlasti proglašena je 31. VIII. 1991, što je priznato 21. XII. 1991. kada se Uzbekistan pridružio Zajednici Nezavisnih Država (ZND). Od 1990. do 2016. na čelu države bio je autoritarni predsjednik → Islom Abduganijevič Karimov. Od 1999. unutarnji sukobi vladinih snaga i militantnog islamističkog pokreta. Od 2001. Uzbekistan je glavni strateški partner SAD-a i Velike Britanije u regiji pri suzbijanju djelovanja muslimanskih ekstremista (talibani, Al-Qaida). U sklopu akcija međunarodnih snaga 2005. suzbijen je islamistički pokret.