Václav IV., češ. i njem. kralj (Nürnberg, 26. II. 1361 – Prag, 16. VIII. 1419). Najstariji sin cara Karla IV. Luksemburškog. God. 1363. izabran za češkoga, a 1376. za njem. kralja; od 1378. naslijedio očev carski naslov. Tijekom njegova vladanja diljem Češke i Njemačke ojačao je protudvorski otpor velikaša i gradova. God. 1387. podupro brata Žigmunda u borbi za ug.-hrv. krunu. God. 1394. privremeno zatočen u pobuni svojega rođaka, moravskoga markgrofa Joba, kojega je 1396. prisiljen imenovati gubernatorom kraljevstva. God. 1400. njem. knezovi izbornici razvlastili su ga kralj. časti i za njem. kralja izabrali Ruprechta Falačkog; V. taj izbor nije priznao. God. 1402. privremeno svrgnut s češ. prijestolja, ali se ubrzo vraća na vlast. Njegova je vladavina otad samo formalna, a stvarnu vlast preuzeo je kralj. savjet sastavljen od plemića, mahom Žigmundovih pristaša. Isprva podupirao husitski reformni pokret, ali se s njim sukobio dopustivši smaknuće Jana Husa (1415); takav rasplet ubrzo je doveo do izbijanja husitskih ratova. Česima predao Praško sveučilište.