Velika jezera, svjetionik na jezeru Superior
Velika jezera (engl. Great Lakes), skupina od pet velikih jezera u Sjev. Americi, na granici SAD-a i Kanade; 246 744 km2 (najveća slatkovodna površina na svijetu; o. 20% od ukupne slatkovodne površine na Zemlji). Obuhvaćaju jezera (od Z prema I): Superior ili Gornje jezero, Michigan, Huron, Erie i Ontario. Samo se jezero Michigan cijelom površinom nalazi unutar granica SAD-a. Postanak je povezan s pleistocenskom oledbom i postglacijalnim tektonskim pokretima. Sva jezera, osim Eriea, su kriptodepresije. U zimskom razdoblju dijelovi se zalede. Jezera su međusobno povezana vodenim tokovima, kanalima i tjesnacima. Rijekom St. Lawrence povezana su s Atlantskim oceanom. Nakon izgradnje plovnoga puta St. Lawrence (1959), omogućeno je uplovljivanje prekooceanskih brodova sr. veličine sve do Dulutha (na Superioru); ukupna je duljina plovnoga puta 1873 km. Povezuju poljoprivr. i rudarska područja s industr. razvijenim središtima, velegradovima (Chicago, Detroit, Cleveland, Toronto i dr.) i izvoznim lukama na ist. obali. Prevozi se željezna ruda i žitarice. Ukupna duljina obala 15 450 km (8700 km pripada SAD-u, a 6750 km Kanadi); rekreacija. Velike hidroelektrane izgrađene su između jezera Erie i Ontario u području rijeke i slapova Niagara. Jezera su u novije vrijeme ekol. vrlo ugrožena jer se u njih ispuštaju štetne tvari i otpadne vode; to je os. ugrozilo riblju populaciju. Velika su jezera otkrili i istražili Francuzi Jacques Cartier, Samuel de Champlain, Étienne de Brulé i Jean Nicolet u XVII. st. Champlain je prvi stigao do Velikih jezera (Hurona) 1615. God. 1787. jezera su proglašena međunar. plovidbenim vodama. Prve parobrodarske linije uvedene su 1818. na jezeru Erie. Kanali koji povezuju jezera međusobno, te s New Yorkom (Atlantikom), r. Hudson i plovnim sustavom Mississippi–Ohio, izgrađeni su u razdoblju 1825–55.