Paul Verlaine
Verlaine, Paul, franc. pjesnik (Metz, 30. III. 1844 – Pariz, 18. I. 1896). Živio boemski, na rubu a i preko ruba incidenta: napustio ženu i sina i otišao u skitnju s mladim A. Rimbaudom (1871), u Bruxellesu pucao na nj i dopao zatvora. Još jedanput u zatvoru zbog maltretiranja majke. Najčešće u pijanstvu u Lat. kvartu. Od najranijih pjesničkih djela prepoznaje se osebujan talent novoga pjesničkog izraza, ritma, nove slike. Isprva svrstavan u parnasovce, nakon poeme Pjesničko umijeće (1881) u profete simbolista, V. je pjesnička mjera samome sebi. Stekavši pjesničku slavu, prijatelji su ga nastojali spasiti od fiz. propadanja; 1894. izabran je i za “princa pjesnika”. Pisao je i autobiografsku prozu, opscene pjesme i priče pod pseudonimom, te izdao mnogobrojne zbirke pjesama: Romanse bez riječi, Ukleti pjesnici, Sreća, Pjesme za nju, Intimni obredi, Elegije i dr.