Tit Flavije Vespazijan
Vespazijan, Tit Flavije (lat. Titus Flavius Vespasianus), rim. car (Rieti, 17. XI. 9 – Cutilia, 24. VI. 79). Utemeljitelj je vladarske dinastije Flavijevaca. U vrijeme cara Klaudija legat II. legije na Rajni te u Britaniji. Prokonzul Afrike 63. Zapovjednik rim. postrojba u Judeji, gdje je zajedno sa sinom Titom ugušio žid. ustanak (67–69). Nakon Neronove smrti dao se u Egiptu proglasiti carem (69). Poslije kraćega građ. rata protiv Galbe, Otona i Vitelija, preuzeo vlast. Djelovao na sređivanju unutar. prilika u zemlji, proveo strogu voj. disciplinu, poticao jačanje voj. graničnih utvrda, os. na Dunavu, uspostavio voj.-granično područje Agri decumantes. U Britaniji proširio rim. stečevine i na Wales, započeo prodor u juž. Škotsku. U vladanju se oslanjao na sina Tita, kojega je imenovao suvladarom. U njegovo doba u Rimu su podignute, među ostalim, hram mira, Kolosej i hram Jupitera Kapitolijskog. Neposredno nakon smrti deificiran.