Vinkovci
Vinkovci, grad i središte gradskoga upravnog područja u Vukovarsko-srijemskoj županiji, u Srijemu. Leži na obali Bosuta, 22 km jugozapadno od Vukovara. Grad ima 32 029, a gradsko upravno područje 35 312 stanovnika (2011). Glavno željezničko križište istočne Hrvatske; sjecište posavske i podravske pruge te pruga koje iz BiH vode prema Mađarskoj. Tekstilna, drvna, metaloprerađivačka, prehrambena i industrija građevinskoga materijala. U gradskoj jezgri (XVIII. st.), koja je za vrijeme Domovinskoga rata pretrpjela razaranja, nalaze se barokna župna crkva sv. Ivana Nepomuka (1772) i pravoslavna crkva sv. Duha (1794) te niz kasnobaroknih zgrada. Gimnazija (1779); gradski muzej (arheološka, prirodoslovna, povijesna, etnografska zbirka); glazbeno-folklorna manifestacija Vinkovačke jeseni. U doba rimske vladavine razvijaju se u veće gradsko naselje; municipij u II. st.; za cara Karakale (198–217) postali su kolonija (Colonia Aurelia Cibalae) i važno strateško-prometno uporište rimskoga limesa. U njima su rođeni rimski carevi Valentinijan i Valens. Razoreni su u provali Huna (441); potom se do 566. na vlasti naizmjenično smjenjuju Gepidi, Ostrogoti i Bizant. Potkraj VI. st. doselili su Avari i Slaveni, koncem VIII. st. dospjeli su pod vlast Franaka, u 820-im godina Bugara. U XII. st. naselje se razvilo pokraj crkve sv. Ilije. U srednjem vijeku bili su u posjedu plemićkih obitelji Szente-Mágocs, Alšana, Talovaca i Gorjanskih. U XVI. st. bili su pod osmanskom vlašću. Godine 1546. prvi su put u vrelima zabilježeni pod imenom Vinkovci. Povlačenjem Osmanlija (1687) započeo je planski razvoj grada, osobito nakon osnutka Slavonske vojne krajine. Brže se gospodarski razvijaju od XIX. st. nakon ukidanja Vojne krajine (1881) i izgradnje željezničkih pruga. U vrijeme Domovinskoga rata (1991) teško su razarani u topničkim i zračnim napadima Jugoslavenske armije. Rodno su mjesto hrvatskih književnika Josipa i Ivana Kozarca te redatelja, spikera i književnika Ivana Hetricha.