vino (lat.), proizvod koji se dobiva vrenjem grožđa (droždine) vinove loze; jedan od najstarijih poljoprivr. proizvoda. Drži se da se vinova loza počela uzgajati najprije na obalama Crnoga mora, još prije 5 ili 6 tisuća godina, odakle je prenesena na Kretu i u Egipat, poslije po cijelom području Sredozemlja i na eur. kontinent. Na naše obale vino su prvi donijeli Grci, a u unutrašnjost Rimljani; već u antici v. se počelo proizvoditi posvuda u Europi gdje su za uzgoj vinove loze postojali povoljni uvjeti. Kultiviranjem su uzgojene različite vrste vinove loze koje daju vina što se razlikuju po boji (bijela, ružičasta i crna), po količini šećera (suha, polusuha, poluslatka i slatka), po kvaliteti (stolna, vina s oznakom geograf. podrijetla, čuvena i sl.). Posebnim načinom prerade grožđa, mošta ili već gotova vina dobivaju se specijalna vina kojima se dodaju određene količine vinskoga destilata, šećera, mirisnih i drugih tvari. Takva v. mogu biti desertna, likerska ili aromatizirana. Posebna su skupina pjenušava vina koja sadrže povećanu koncentraciju ugljičnog dioksida te se kod otvaranja boca stvara obilna pjena. Osim vode koja u nekim vinima čini 80% sastava, gl. su sastojci vina etilni alkohol (etanol), 9–14% mase, te drugi alkoholi (glicerol, butandiol i dr.), zatim org. kiseline (vinska, jabučna, mliječna, octena i dr.), polifenolni spojevi, dušik te mineralne tvari (najviše kalij), fosfati, kloridi i sulfati; ima i vitamina. Kvaliteta vina ocjenjuje se raznim postupcima mjerenja pojedinih elemenata, tj. organoleptičkom i kem. analizom, te degustacijom dobrih poznavatelja vina. Znanost koja se bavi svim aspektima uzgoja, proizvodnje, čuvanja i unapređivanja v. i vinskih kultura naziva se enologija. Gosp. djelatnost uzgoja vinove loze radi proizvodnje stolnoga grožđa i vina naziva se vinogradarstvo i vinarstvo.