Luchino Visconti, prizor iz filma Smrt u Veneciji
Visconti, Luchino, talijanski filmski i kazališni redatelj i scenarist (Milano, 2. XI. 1906 – Rim, 17. III. 1976). Karijeru započeo kao asistent J. Renoirea, a kao redatelj debitirao filmom Opsesija (1942). Nakon rata radio u kazalištu, 1948. snimio film Zemlja drhti, paradigmatski primjer talijanskoga neorealizma. U 1950-ima i 1960-ima, pa do kraja karijere snimio niz zapaženih djela, a njegov se opus razvijao u nekoliko pravaca često se dotičući tema moralne degradacije i dekadencije, na primjer Senso (1954), Rocco i njegova braća (1960), Gepard (1963, Zlatna palma), Drage zvijezde Velikog medvjeda (1965, Zlatni lav), te Sumrak bogova (1969). Istaknuo se i adaptacijama književnih djela (na primjer pripovijesti Th. Manna Smrt u Veneciji, 1971).