vjetar, horizontalno strujanje zraka u atmosferi od područja visokoga prema niskom tlaku. Određuje se smjerom iz kojega struji i brzinom (jačinom). Brzina se mjeri s pomoću anemometra (m/s ili čv), a smjer prizemnog vjetra s pomoću vjetrulje. Točan smjer i brzina vjetra mjeri se s pomoću anemografa. Kada nema instrumenata, određuje se jakost vjetra po Beaufortovoj ljestvici (bofori), koja se temelji na učinku vjetra (treperenje lista, njihanje grana, pokretanje valova na mirnoj vodi i dr.). Ako je zrak potpuno miran (do 0,2 m/s), jakost vjetra u boforima je nula (kalma), a ako je jakost 12 bofora, onda je orkan (>32,7 m/s). Smjer i brzina vjetra ovise o baričkom gradijentu (razlici u tlaku); Coriolisova sila i centrifugalna sila uzrokuju skretanje vjetra (na sjev. hemisferi skreće udesno, na juž. hemisferi ulijevo), a trenje i centrifugalna sila na smjer i brzinu vjetra. Bitna karakteristika strujanja zraka jest strujanje na mahove; vjetar stalno mijenja brzinu i smjer. Čestoća smjera vjetra prikazuje se ružom vjetrova. Postoje planetarni ili stalni vjetrovi (pasati, zap. vjetrovi umjerenih širina, ist.), regionalni (monsuni) i lokalni (na Jadranu: bura, jugo, maestral; zmorac, kopnenjak).