Vladislav II. Jagelović (poljski: Władysław II Jagiellończyk), češki i hrvatsko-ugarski kralj (Krakov, 1. III. 1456 – Budim, 13. III. 1516). Sin poljskoga kralja → Kazimira IV. Jagelovića. Češki kralj od 1471. (kao Vladislav V.). Hrvatsko-ugarskom kralju → Matiji Korvinu morao je 1478. ustupiti Šlesku i Moravsku. Nakon Matijine smrti (1490) izabran i za hrvatsko-ugarskoga kralja kao Vladislav II. Godine 1496. slavonskom plemstvu izdao je novi grb i pečat, a 1505. potvrdio zaključak Ugarskoga sabora donesen na Rakoškom polju da se za hrvatsko-ugarskoga vladara ne smije predlagati tuđinac; time je nastojao spriječiti pokušaje Habsburgovaca da dođu na hrvatsko-ugarsko prijestolje. Ipak, dogovorom u Beču iz 1515. zajamčeno je Habsburgovcima pravo na hrvatsko-ugarski vladarski tron nakon izumiranja dinastije → Jagelovića; ugovor je učvršćen zarukama i potom ženidbom Vladislavova sina Ludovika s Marijom, unukom cara Maksimilijana I., te Ane, Vladislavove kćeri, s Maksimilijanovim unukom Ferdinandom.