Vlaška (rum. Ţara Românească), pov. pokrajina u juž. Rumunjskoj, smještena između Karpata i Dunava. Dio ant. pokrajine Dacije, koju su Rimljani zauzeli (106) i romanizirali. U sr. vijeku u vlasti Huna (IV. st.), Gepida (V. st.), Avara i Slavena (VI. st.), Bugara (VII–IX. st.), Mađara (IX. st.), Pečenega (X. st.) i Kumana (XI. st.). Nezavisnost stječe u prvoj pol. XIV. st.; poslije priznaje tur. vrhovništvo. Nakon mira u Edirneu 1829. stječe autonomiju; mirovnim ugovorom u Parizu 1856. stavljena pod pokroviteljstvo Austrije, Francuske, Njemačke, Prusije, Rusije i Vel. Britanije, ali i dalje ostaje u vazalnom odnosu prema Turskoj. God. 1859. sjedinila se s Moldavskom pod moldavskim knezom A. J. Cusom u Kneževinu Rumunjsku, što je potvrđeno konferencijom u Parizu 1861.