vodik (lat. hydrogenium), znak H, kem. element I-A skupine s rednim brojem 1 u periodnom sustavu elemenata, atomske mase 1,008; najlakši element, niska tališta (-259,14 °C) i vrelišta (-252,87 °C). Otkrio ga je Henry Cavendish (1776), a ime mu je dao Lavoisier prema grč. hydro genes (vodu stvara). Plin bez boje, okusa i mirisa. Gori na zraku i stvara eksplozivne mješavine sa zrakom, klorom i fluorom – praskavce. Molekule v. sastoje se od dvaju atoma povezanih kovalentnom vezom, a na temperaturama iznad 1000 °C počinju se raspadati na atome. V. sadržava i 0,2% atoma izotopa rednog broja 2 i 3 – deuterija i tricija. Postoje dva tipa molekula: orto-vodik i para-vodik, koje se razlikuju po ukupnom molekularnom spinu, zato i po spektrima zračenja. V. je najzastupljeniji element u svemiru (90%), a na Zemlji je na 9. mjestu. U malenim količinama nalazi se slobodan u zraku, u zemnom plinu i u ekshalacijama vulkana. Iako nije otrovan, ako ga se udiše može se zamijeniti s kisikom u plućima i tako uzrokovati nesvijest i smrt. U laboratoriju se može dobiti djelovanjem kiselina na metale, a industr. se dobiva elektrolizom zakiseljene vode ili prevođenjem vodene pare kroz usijane cijevi napunjene željeznom pilovinom. U trgovinu dolazi stlačen u bocama. Upotrebljava se s kisikom za postizanje vrlo visokih temperatura s pomoću posebnih plamenika, služi za rezanje i zavarivanje raznih metala. Važan u proizvodnji amonijaka i umjetnog benzina, te kao redukcijsko sredstvo.