vođenje 1. U politici, ekonomiji i općenito u društvu, davanje smjera kretanju, pokazivanje puta, upravljanje kretanjem i odlukama nekog tijela, organizacije, oblika polit. organizacije društva itd. Sposobnost pojedinca ili skupine da nagovori druge da djeluju, uvjeravajući ih da je predloženi način djelovanja najbolji ili ispravan način u danim okolnostima. Političko v. istodobno je i vještina i znanje koje dovodi do konsenzusa ili pristanka članova neke stranke, organizacije, društva i sl. oko polit. odluka koje donosi vodstvo u ime članstva, građana ili podanika. 2. fiz → kondukcija