Vojna krajina (Vojna granica), pov. područje u hrv. i ug. zemljama na tur. granici s posebnim voj. uređenjem. Počela se ustrojavati u drugoj pol. XV. st. (Jajačka i Srebrenička banovina te Senjska kapetanija 1469), a dolaskom Habsburgovaca na vlast otpočeo je u prvoj pol. XVI. st. ustroj V. k. kao trajne voj. ustanove podčinjene Ratnom vijeću u Grazu i izuzete od vlasti Hrv. sabora i bana. Područje od mora do Kupe tvorilo je Hrv. granicu sa sjedištem u Karlovcu. Od okolice Karlovca do Ivanića protezala se Banska granica, a zatim do Drave Slavonska granica (sjedište u Varaždinu). Tijekom uspješnih protutur. ratova V. k. postupno se širila na oslobođena područja. God. 1745. obnavljaju se Virovitička, Požeška i Srijemska županija, ali se 1746. Posavina uređuje kao granica. U cijelosti militarizirana i podvrgnuta centralističkoj vlasti, V. k. stoljećima je bila nepresušan i jeftin izvor voj. postrojba. Kao anakronizam i kočnica gosp. razvoja Hrvatske, razvojačena je 1873. te ponovno sjedinjena s maticom zemljom 1881.