voluntarizam (lat.), isticanje volje kao gl. pokretača svakog postupanje i samo takvo postupanje. U filozofiji, shvaćanje po kojem volja određuje način spoznaje (subjektivni v.) ili po kojem postoji nadindividualna univerzalna volja (objektivni v.). Vjerski pisci u pravilu zastupaju shvaćanja po kojima je volja iznad razumskih istina (Božja volja, osobno mistično iskustvo i dr.). Prema Schopenhaueru, volja je nadindividualna i izražava praosnovu svijeta koji doživljavamo subjektivno u predodžbama što također sadrže elemente volje (Svijet kao volja i predodžba). Po Nietzscheu, volja za moć osnova je stvaranja zbilje. Po W. Wundtu, voljni čin ipak ima logičku strukturu. Logički pozitivizam odbacuje svaki v. kao iracionalizam (Bečki krug, K. Popper i dr.). U običnom govoru, v. se označuje nametanje subjektivnih shvaćanja i postupaka u kojima se ne vodi računa o stvarnom stanju stvari niti o širem interesu (ekon., polit. v. i sl.).