aggiornamento (talijanski: posuvremenjivanje), nastaje u vrijeme pape Ivana XXIII. u Katoličkoj crkvi kao zahtjev za prilagođivanjem potrebama modernog vremena. Uvode se reforme u liturgiji (narodni jezik i dr.), u organizaciji crkvene uprave (decentralizacija), te ostvaruju novi odnosi prema drugim vjerskim zajednicama (kršćanskim ili nekršćanskim) i suvremenim ideologijama.