vrlina, pozitivno svojstvo čovjeka; krepost. Premda je pojam fenomenološki univerzalan te se rabi u sličnom značenju u različitim jezicima i civilizacijama, za razliku od svih heteronomnih shvaćanja vrline (npr. kao pridržavanja dobrih običaja, zakona ili vjerskih načela), autonomni pojam vrline kao osobine koje proistječu iz samog čovjeka, njegove ljudskosti, razvio je ponajprije Sokrat. V. se postiže znanjem o dobru, te je s njim istovjetna, a ostvaruje se, ovisno o polju djelovanja, kao razboritost, umjerenost, pravednost, darežljivost, hrabrost i dr. U osnovi, takvo shvaćanje vrlina vrijedi i danas.