Vuk-Pavlović, Pavao, hrvatski filozof (Koprivnica, 2. II. 1894 – Zagreb, 13. XI. 1976). Studirao u Leipzigu i Zagrebu, gdje je doktorirao 1921. te predavao na Filozofskom fakultetu. Suspendiran 1941. Nakon II. svjetskog rata radio u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici, od 1958. profesor estetike i etike u Skoplju. Uz spoznajnoteorijska pitanja, najviše se bavio estetikom. Važnija djela: Spoznaja i spoznajna teorija; Osnovi estetike (I-II); O smislu filozofije; Ličnost i odgoj; Stvaralački lik Đure Arnolda; Duševnost i umjetnost; Umjetnost i muzejska estetika i dr.