Weber, Max, njemački sociolog, pravnik i ekonomist (Erfurt, 21. IV. 1864 – München, 14. VI. 1920). Profesor ekonomije u Freiburgu i Heidelbergu, od 1898. izdavač uglednoga časopisa za društvene znanosti Archiv fur Sozialwissenschaft und Sozialpolitik. U svojem opsežnom djelu objedinjuje različita filozofska, socijalna, pa i politička polazišta i tradicije. Znanost polazi od činjenica odstranjujući vrijednosne sudove; istodobno, činjenice nisu samo izolirane pojave nego kompleksno strukturirani fenomeni koji uključuju i vrijednosti; njih je moguće objasniti teorijom “idealnih tipova”. Takva metodologija izbjegava pogreške koje proizlaze iz nategnutih znanstvenih objašnjenja koja se pozivaju na univerzalne zakonitosti. U tom smislu klasična je njegova analiza Protestantska etika i duh kapitalizma (1904–05) koja, nasuprot pojednostavljenim ekonomističkim objašnjenjima, uspijeva povezati subjektivne i duhovne činioce društvenih kretanja s njihovim ekonomskim i socijalnim oblicima. U velikom djelu Privreda i društvo (1922) Weber cjelovito obuhvaća interesnu i motivacijsko-psihološku razinu djelovanja čovjeka s institucionalnom i fenomenološkom razinom društva, dajući nova viđenja socijalne dinamike, političkih odnosa, položaja različitih socijalnih skupina, profesija i dr. te ujedno stvara kategorijalni aparat ispunjen cjelovitošću vlastitih analiza koje ostaju primjetni i neprimjetni dio suvremene društvene znanosti, te se uvažavaju i danas. Uz takvu recepciju njegova djela, katkad se iznose i rezerve vezane uz njegovo isticanje uloge kolektiviteta, države, nacije, poziva i dr. (Politika kao poziv, 1919). Zanimljiva su i njegova komparativna istraživanja kineske, indijske i drugih društvenih i duhovnih tradicija. Uz opsežnu Opću ekonomsku povijest, svoja je gledišta razvijao i na posebnim temama kao što su Grad, Racionalno i socijalno utemeljenje glazbe i dr.