Ivan pl. Zajc
Zajc, Ivan pl., hrvatski skladatelj, dirigent i glazbeni pedagog (Rijeka, 3. VIII. 1832 – Zagreb, 16. XII. 1914). S 12 godina napisao prve skladbe, od 1850. studirao na Konzervatoriju u Milanu. Diplomirao 1855. operom La Tirolese osvojivši i prvu nagradu. Do 1862. u Rijeci pedagog u Filharmonijskom zavodu i dirigent. Od 1870. u Zagrebu nastavnik pjevanja u školi Glazbenoga zavoda (do 1908), osnivač i direktor (do 1889) Opere, organizator orkestralnih koncerata i dirigent. Osnivanjem Opere, uvođenjem orkestralnih koncerata, suzbijanjem dotadašnjega diletantizma i uzdizanjem glazbenoga života na profesionalnu razinu te s više od 1000 skladba stekao je tolike zasluge za hrvatsku glazbenu kulturu da je razdoblje od 1870. do 1916. u povijesti hrvatske glazbe prozvano Zajčevim. Skladao je pretežno vokalna i vokalno-instrumentalna djela. Skladbe su mu stilske uglavnom na tragu talijanske operne tradicije, odaju ga kao inventivnoga melodičara i vješta instrumentatora, sadržajno usmjerenog romantički patriotski uz poneke naznake oslanjanja na hrvatski glazbeni folklor. U središtu je njegova opusa 25 opera (Ban Leget, Boissyska vještica, Gospođe i husari, Lizinka, Mislav, Nikola Šubić Zrinjski, Pan Tvardovski, Zlatka) i 30-ak opereta (Momci na brod, U Meku, Noć u Kairu). Uz 200-tinjak zborova znatan dio njegova opusa (više od 200) čine arije, arijete i popijevke. Od većih vokalno-instrumentalnih skladbi ističu se oratorij Oče naš i alegorija Prvi grijeh. Skladao 20-ak misa, 6 rekvijema, 50-ak misnih dijelova, 20-ak Ave Maria i dr. Više od 90 vokalnih skladba, mnogobrojne instrumentalne skladbe i dr.