 |
|
| Službeni naziv: | Zelenortska Republika, Républica de Cabo Verde (portugalski) |
| Površina: | 4033 km2 |
| Stanovništvo | (procj. 2007): 494 034 (122,5 st./km2); 30% gradsko |
| Glavni grad | Praia (Cidade de Praia, na otoku Santiagu), 124 661 stanovnik |
| Upravna podjela | 17 distrikta |
| Službeni jezik | portugalski |
| Valuta | kapverdski eskudo (CVE) = 100 sentava (centavos) |
Zelenortski Otoci (Kapverdski Otoci, Zelenortska Republika), otočna država u Atlantskom oceanu, ispred obale zapadne Afrike, oko 620 km z od Zelenog rta (Senegal), najzapadnije točke afr. kontinenta; obuhvaća 15 otoka i otočića (9 naseljenih); ima 965 km obale.
Prirodna obilježja
otok Fogo
Rua de Banana, Cidade Velha, otok Santiago
Republika Z. O. obuhvaća deset većih i pet manjih otoka, koji su podijeljeni u dvije skupine: Barlavento ili Privjetrinski na S (Santo Antão, São Vicente, Santa Luzia, São Nicolau, Sal, Boa Vista, te otočići Raso i Branco) i Sotavento ili Zavjetrinski na J (Santiago, Brava, Fogo, Maio, te otočići Grande, Luís Carneiro i Cima). Svi su otoci vulkanskog podrijetla, pretežno građeni od bazaltnih stijena; osim nizinskih otoka Sal, Boa Vista i Maio, ostali su brdoviti s dubokim dolinama koji su nastali erozijom i vulkanskom aktivnošću. Najviši je vrh aktivni vulkan Pico do Cano (2829 m) na Fogu; posljednja erupcija u travnju 1995. Na otocima je klima suha pustinjska s visokim temperaturama tijekom cijele godine. Otoci su u velikoj mjeri ugroženi čestim sušama, koje su u prošlosti bile gl. razlog iseljivanja stanovništva s otoka. Prosj. godišnja temp. o. 24 °C; najhladniji je mjesec veljača (22 °C), a najtopliji rujan (27 °C). Otoci su pod stalnim utjecajem sjeveroist. pasata, koji donose vrlo male i neredovite količine oborina (prosj. o. 250 mm godišnje, najviše u kolovozu i listopadu), na višim nadmorskim visinama najviše (o. 1000 mm godišnje). Sjeverni (Privjetrinski) otoci suši su od južnih (Zavjetrinskih). Vrlo oskudna grmolika vegetacija. Tek je 12% površine pošumljeno (o. 65 000 ha; plansko pošumljivanje nakon 1975), dok je čak 82% pod pustinjama ili polupustinjama. Plodna su vulkanska tla (andosoli). Jake kiše uzrokuju snažnu eroziju tla, što u velikoj mjeri nanosi štetu poljoprivredi. Nakon 1975. planski se sadi akacija, koja danas prekriva o. 7,5% površine, kako bi se spriječila daljnja erozija tla. Na otocima nema stalnih vodenih tokova, tek nekoliko povremenih, koji u sušnom razdoblju u cijelosti presuše.
Stanovništvo
Prema procjeni za 2007, broj stanovnika iznosi o. 494 000 st., većinom (71%) kreola. Crnaca ima o. 28% (najbrojniji Fulani i Mandingo). Bijelaca ima tek o. 1%. Služb. jezik portugalski, no većina stanovništva govori i jezikom krioulo (port. crioulo). Prosj. gustoća naseljenosti 122,5 st./km2. Na juž. obali otoka São Tiaga nalazi se gl. i najveći grad Praia. Većina st. živi u ruralnom području. Smrtnost dojenčadi iznosi 45,3‰ (2007). U dobnom sastavu prevladava mlado stanovništvo. Očekivano trajanje života 71 g. i najviše je u zap. Africi. Stanovništvo je prema vjeroispovijesti većinom katoličko (96%); ostalih 4% su protestanti te pripadnici tradic. afr. plemenskih vjerovanja. Nepismenih ima o. 25%. Procjenjuje se da danas o. 700 000 st. (većinom mlađih) živi i radi u inozemstvu.
Gospodarstvo
plaža kraj Mindela, São Vicente
tržnica, Assomada, São Tiago
Gosp. razvoj nakon stjecanja samostalnosti 1975. tekao je ponajprije uz stranu pomoć te uz pomoć prihoda radnika na privremenom radu u inozemstvu. Vrlo skromni prir. resursi te nepovoljni klimatski uvjeti za razvoj poljoprivrede nisu mogli pridonijeti značajnijem gosp. razvoju. Nakon 1991. na otoke je stigao i strani kapital, koji je uložen ponajprije u turizam i promet te industriju. Velik je problem visoka nezaposlenost (čak o. 20%). Danas su vodeće i najrazvijenije grane gospodarstva poljodjelstvo, ribarstvo i građevinarstvo. Za potrebe domaćeg stanovništva uzgajaju se kukuruz, slatki krumpir, mahunarke (grah i dr.), kikiriki, manioka, šećerna trska, kokosovi orasi i voće, no u nedovoljnoj količini, pa je uvoz hrane nužan. Izvozno je orijentiran uzgoj banana i kave, no u vrlo malim količinama. Važno je i stočarstvo, ponajprije uzgoj goveda, koza i svinja. Ribarstvom, koje je skromno razvijeno, bave se ugl. strani ribari, a najznačajniji je ulov tune i jastoga (izvoz); riba se prerađuje. Izvozi se vulkanska stijena pozzolana, za proizvodnju cementa. Ind. je vrlo skromna. Turizam je slabo razvijen; godišnje o. 48 000 stranih turista. Cestovna mreža obuhvaća 1350 km cesta, od čega ih je 69% asfaltirano. Gl. i najveće morske luke: Mindelo (Porto Grande), Porto Novo, São Vicente i Praia. Svi otoci, osim Brave, imaju zračne luke. Nacionalni avioprijevoznik Transportes Aéreos de Cabo Verde (TACV).
BNP (2006): 3,1 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2004):
poljoprivreda 12,1%, industrija 21,9%, usluge 66%
Nezaposlenih (2003): 21%
Inflacija (2006): 4,7%
Realan rast gospodarstva (2005): 5,8%
Uvoz (2006): 495,1 mil. USD
Izvoz (2006): 96,71 mil. USD
Povijest
Ove, tada nenastanjene, otoke otkrili su između 1456. i 1460. portugalski pomorci Diogo Gomes i António de Noli tijekom pomorskih istraživanja uz atlantsku obalu Afrike. Godine 1462. počelo je naseljivanje crnih robova i utemeljen je grad Ribeira Grande, koji je postao važno trgovačko središte za trgovinu crnim robljem. Do 1879. koloniji Zelenortskih otoka pripadala je i Portugalska Gvineja (od 1973. → Gvineja Bisau). Godine 1951. otoci su pretvoreni u portugalsku prekomorsku provinciju. Čelnici lokalnoga crnačkog stanovništva osnovali su 1956. Afričku stranku za neovisnost Portugalske Gvineje i Zelenortskih (Kapverdskih) Otoka (PAIGC), koja je organizirala oružanu borbu protiv portugalske vlasti. Do 1973. na čelu stranke bio je → Amílcar Cabral. Godine 1961. svi stanovnici dobili su portugalsko državljanstvo. 5. VII. 1975. otoci su stekli neovisnost i postali republika, a za prvoga predsjednika izabran je → Aristides Pereira, koji je upravljao zemljom do 1991. Nacionalni parlament prihvatio je 1981. ustav koji je ozakonio odvajanje od Gvineje Bisau. Na višestranačkim izborima 1991. pobijedio je oporbeni Pokret za demokraciju (MPD); 2001. predsjednikom je postao Pedro Verona Rodrigues Pires, a 2011. naslijedio ga je Jorge Carlos Fonseca.