Zeus u borbi s Tifonom, antička vaza oko ←540. g.
Zeus (grč. Zeús), grč. vrhovno božanstvo, bog neba, svjetla i munje koja mu je i oružje. Premda izvorno srodan drugim indoeur. bogovima (rim. Jupiter. slav. Perun, germ. Thor), Z. je rano određen posebnim karakterom visoko razvijene grč. mitologije, kozmologije i umjetnosti. Stoluje na gori Olimpu odakle vlada nebom i zemljom; nadređen je Posejdonu koji vlada morem i Hadu koji vlada podzemljem. Sin majke zemlje Reje i titana Krona (vrijeme) koji je jeo vlastitu djecu (godine, dane), a kojega je svrgnuo s vlasti. Otac je i drugim bogovima. Sam je stvorio Atenu i Mnemozinu. S drugim božicama (Demetra, Temida i dr.) i smrtnim ženama (Leda, Danaja, Alkmena i dr.) otac je mnogih junaka: Herakla, Perzeja, braće Kastora i Polideuka i dr. Z. simbolizira i novu patrijarhalnu religiju Ahejaca i Dorana čiji svećenici zauzimaju svetišta starijeg Herina kulta, tako da Hera postaje njegova žena. Gl. su mu proročišta u Dodoni u Epiru (vezano i uz stariji kult hrasta), te u Olimpiji na Peloponezu gdje su se njemu u čast održavale Olimpijske igre i gdje mu je kipar Fidija izradio kip od zlata i bjelokosti. Dok još kod Homera za Trojanskog rata Z. vlada nesložnom zajednicom olimpskih bogova, u kasnijim interpretacijama postaje bog kozmičkog reda i pravde, te mu se počinju pripisivati elementi monoteizma.