zijev, hijat, u jezikoslovlju, naziv za pojavu u kojoj se dva samoglasnika ili više njih izgovaraju u nizu bez stanke (u istoj riječi ili na dodiru dviju riječi): pauk, dao, jeo, bio, čuo, praamerički, proamerički…, Idemo u Delfe i u oazu, u razgovornom jeziku čuje se sa Antom, sa Evom (u nar. govorima i standardnom jeziku tu zijeva nema: s Antom, s Evom) itd.