zlatarstvo, krilati konji, Kazahstan, ←V.–←IV. st.
zlatarstvo, moćnik škrinjica, XII–XIV. st., Nin
zlatarstvo, kalež, dubrovački majstor, XV. st., Lapad
zlatarstvo, izrađivanje nakita i predmeta primijenjene umjetnosti od plemenitih kovina (srebra, zlata, platine), kadšto u kombinaciji s dragim i poludragim kamenjem, biserjem, emajlom, koraljem i sl. Najčešći tehn. postupci z. su kovanje (hladno i toplo), lijevanje, iskucavanje, cizeliranje, niello, filigran i granulacija. Prvi zlatni kovani nakit iz neolitika (o. ←V. tisućljeća), u brončanom dobu poznata je tehnika lijeva, a o. ←1000. u Mezopotamiji tehnika granulacije. Raskošni primjerci nakita i posuđa nađeni su u egip. grobnicama; procvat z. u kretsko-mikenskoj kulturi, klas. Grčkoj i u doba helenizma. Skromnija zlatarska proizvodnja u Rimljana, raskošna u Bizantu, merovinškoj umjetnosti; značajni primjerci zlatarskog umijeća iz doba seobe naroda. Iz romanike i gotike brojni relikvijariji, crkv. liturgijsko posuđe i nakit; vrhunac u doba renesanse, kada su mnogi umjetnici bili i zlatari (A. Verrocchio, B. Cellini) ili su izrađivali predloške za zlatne predmete (A. Dürer). U baroku se primjenjuju bogati efekti, a u rokokou minuciozna izvedba. U XIX. st. prevladavao je eklekticizam, procvat u secesiji; z. u XX. st. vraća se na jednostavne oblike i obnavljaju se stare tehnike.