željezo (lat. ferrum), znak Fe, kem. element VIII-B skupine s rednim brojem 26 u periodnom sustavu elemenata, atomske mase 55,85; srebrenobijela kovina s talištem od 1535 °C i vrelištem od 2750 °C. Na vlažnom zraku reagira s ugljičnim dioksidom stvarajući željezni karbonat, a ovaj s vodenom parom prelazi u hrđu (hidrat željezo/III/-oksida). U prirodi je vrlo rašireno, no rijetko dolazi u elementarnom stanju (meteorsko ili vulkansko ž.). Dvije su alotropske modifikacije: α-željezo (ferit) i γ-željezo. Ferit je postojan do 906 °C, magnetičan je, a u čvrstom se stanju u njemu otapa malo ugljika. γ-željezo je postojano od 906 °C do 1410 °C, nemagnetično je i u čvrstom stanju može otopiti mnogo više ugljika. Najvažnije rude: magnetit, hematit, limonit, siderit i pirit. Tvori mnoge kompleksne spojeve, poput heksacijanoferata i prusijata. U visokoj peći dobiva se iz oksidnih ruda sirovo željezo (bijelo i sivo), koje sadrži 2–5% ugljika, više od 2% silicija, te nešto mangana, fosfora i sumpora. Iz sirovog željeza proizvodi se čelik. Gl. oksidacijski brojevi željeza su +2 i +3, te +6. Ž. je važan biogeni element, sastavni je dio hemoglobina, a kod biljaka nalazi se u kloroplastu. U čovječjem je organizmu važno za sintezu hemoglobina, mioglobina i mnogih enzima. Ukupna je količina ž. u ljudskom organizmu o. 4 g. U živežnim namirnicama ponajviše dolazi u mesu (napose jetri), kruhu, voću i povrću (špinat, rajčica), dok ga u mastima, mlijeku i mliječnim proizvodima ima vrlo malo. Pomanjkanje ž. u organizmu (sideropenija) može nastati zbog manjka ž. u hrani, zbog smetnje u njegovoj resorpciji (nedostatno lučenje želučane kiseline), zbog gubitka ž. iz organizma (kronično krvarenje, ulkusna bolest, varikoziteti jednjaka, šuljevi, menoragija i dr.). Može se očitovati kao sideropenična (hipokromna) anemija, kao promjene na sluznicama, koži i noktima, u umoru, općoj slabosti. U liječenju se primjenjuju topljive fero-soli (feroklorid, ferosulfat, ferolaktat, feroglukonat i dr.).