žarulja, umjetni el. izvor svjetlosti. Najraširenija je ž. sa žarnom niti (obično od volframa), koja se zbog protoka struje usije do bijeloga žara (približno 2500 °C), pa emitira svjetlost. Žarna nit se nalazi u vakuumu ili plemenitom plinu u staklenom balonu kako bi se spriječila oksidacija. Tek o. 4% dovedene energije pretvara se u vidljivu svjetlost. Prvu upotrebljivu žarulju izumio je Heinrich Göbel, a Thomas Alva Edison patentirao je poboljšanu žarulju sa žarnom niti (1880). Tzv. štedljive i fluorescentne žarulje novije su vrste na temelju izboja u plinovima i s mnogo boljim iskorištenjem energije i duljim životnim vijekom.