Aragón (hrvatski naziv Aragonija), povijesna pokrajina, a od 1982. i autonomna zajednica u sjeveroistočnoj Španjolskoj, obuhvaća provincije Huescu, Teruel i Zaragozu; 47 650 km2, 1 344 502 stanovnika (2011). Pruža se od francuske granice u najvišim dijelovima → Pireneja na sjeveroistok do → Iberskog gorja na jugozapad, između kojih se prostire široka Aragonska kotlina kroz koju protječe rijeka Ebro. Osim u Pirenejima, prevladava sredozemna klima, a manjak vlage ljeti otežava poljoprivredu; natapanje velikih površina; žitarice, pamuk, šećerna repa, masline, grožđe, južno voće. Stanovništvo je pretežno naseljeno u dolini: polovica stanovništva Aragóna živi u gradu Zaragozi koji je i glavno industrijsko središte. Metalurgija, električni uređaji, strojevi, automobili, prehrambena (šećerane) i tekstilna industrija. Nalazišta željezne rude i lignita, hidroenergija. Krajem ←III. stoljeća pripala Rimljanima; od 415. u vlasti Zapadnih Gota, a od VIII. stoljeća Arapa. Početkom IX. stoljeća zauzimaju je (zajedno s Kastilijom) Franci. Otada je Aragón grofovija; od oko 1000. u vlasti navarskoga kralja Sanča Velikog. U vrijeme prvoga kralja Aragonije Ramira I. (1035–63) njezin se teritorij povećava; za Alfonsa I. osvojena je Zaragoza (postaje prijestolnicom). Godine 1164. Aragonija je ujedinjena s Katalonijom, a 1238. proširila se i na Valenciju. Kasniji vladari Aragonije znatno su širili svoje državne posjede: Alfons II. (1162–96) osvaja grofoviju Roussillon sjeverno od Pireneja; Pedro III. stječe 1282. Siciliju; Jakov II. krajem XIII. stoljeća Sardiniju. Potkraj XIV. i početkom XV. stoljeća moć Aragonije slabi zbog dinastičkih borbi u kojima pobjedu odnosi Ferdinand I. (1412–16). Kada je njegov unuk Ferdinand II. (suprug prijestolonasljednice Kastilje Izabele) stupio na prijestolje (1479), obje su zemlje ujedinjene u jedinstvenu španjolsku državu. Glavni grad autonomne zajednice → Zaragoza; ostali veći gradovi: Huesca (52 282 stanovnika, 2016) i Teruel (35 564).