akcelerator čestica, CERN, Ženeva, Švicarska
akcelerator 1. fiz Uređaj u kojem se naelektrizirane čestice (elektroni, protoni, ioni itd.) električnim poljima ubrzavaju do visokih energija, koje ovise o vrsti i veličini akceleratora. Akcelerator se upotrebljava u fizici za istraživanja strukture tvari, u medicini za liječenje zračenjem (nuklearna medicina), u industriji za ispitivanje materijala, za neke tehnološke procese i dr. Prema stvaranju električnog napona dijele se na elektrostatičke (Van de Graaffov, 1931) i kaskadne (Cockroft–Waltonov, 1932), a prema gibanju čestica na linearne rezonantne i kružne (ciklotron, sinkrociklotron, betatron, sinkrotron) akceleratore. Prvi hrvatski nuklearni akcelerator (neutronski generator) izgrađen je u Institutu “Ruđer Bošković” (IRB) 1956. Najveći rezonantni linearni akcelerator izgrađen je u Stanfordu u SAD-u, duljine 3,2 km. Prvi ciklotron napravljen je 1932. (Ernest Orlando Lawrence), a na IRB-u u Zagrebu pušten je u rad 1961. Betatron (1922, 1928) ubrzava elektrone, sinkrociklotron (1945) ione, sinkrotron (1945) elektrone i protone. Najveći sinkrotron sagrađen je u CERN-u kraj Ženeve (1989). Najnoviji tipovi akceleratora su sudarivači i supersudarivači koji omogućuju sudare čestica i antičestica. U CERN-u je 2008. izgrađen supersudarivač LHC (Large Hadron Collider). 2. ekon Akcelerator izražava ovisnost neto investicija o stopi rasta realnoga društvenog proizvoda. Po načelu akceleracije određeno će povećanje proizvodnje (dohotka i potražnje) inducirati razmjerno veći porast investiranja. Osim što objašnjava investicijsko trošenje, načelo akceleratora važno je u teoriji gospodarskog rasta i pri objašnjavanju promjena razine ekonomske aktivnosti tijekom privrednog ciklusa.