azerbajdžanska književnost. Najstariji književni dokument starog azerbajdžanskog jezika predstavlja ep Kitab-i dede Korud iz XI. stoljeća (zapisan u XV. stoljeću). U XII. stoljeću pisao je na perzijskom vrlo utjecajan pjesnik Nizami te pjesnici Širvani i Hagani. Na prijelazu iz XIV. u XV. stoljeće značajna je lirika autora filozofskih gazela Nesimija. Pjesnik Mohammad Fuzuli (1502–62) zaslužan je za utemeljenje azerbajdžanskoga književnog jezika. U XVIII. stoljeću istaknuti su pjesnici Vidadi i Vagit. U XIX. stoljeću književnost se snažnije razvija, a važni su doprinosi pisaca prosvjetitelja Abbasgulua Bakihanova i Mirze Šafija Vazeha. Prvi realistički pisac je Mirza Fatali Akhundov, koji je autor i prve azerbajdžanske drame. Pod njegovim utjecajem pišu pjesnici Kasim Zakir i Seid Azim Širvani te dramatičari Nadžaf-beg Vezirov, Džalil Mamedkulizade, Abduragim Ahverdov i Mirza Fatali Akhundov. U XX. stoljeću važniji su opusi pisca drama Sameda Vurguna, pjesnika Sulejmana Rustama, Mikaila Mušfiga, M. Rahima i Rasula Rzae te prozaika Mirze Ibrahimova, Sulejmana Rahimova, Mehdija Husseina, Bajrama Bajramova i Iljasa Efendijeva.