bibliofil (grčki), ljubitelj knjiga, sakupljač knjiga i rukopisa koji ima znanja i ukusa te sustavno i znalački izgrađuje svoju zbirku. Bibliofili su redovito vrlo zaslužni za čuvanje spomenika pisane kulture; veći ih se broj javlja nakon izuma tiska, a najviše u XVIII. i XIX. stoljeću. Poznati bibliofil Richard de Bury u Philobiblonu (Köln 1473) daje upute o sakupljanju knjiga; na vrijedne knjige upućuju i bibliofilske bibliografije: Guillaume François Debure ml. u Bibliographie instructive I–VII (Pariz 1763–68; s dodacima VIII–XI do 1782) popisuje 6140 za bibliofile onog vremena najznačajnijih djela, davši uz svako stručnu napomenu, a Thomas Frognall Dibdin u Bibliographical Decameron I–III (London, 1817) donosi svojevrstan priručnik za bibliofile; izlaze i brojni bibliofilski časopisi. Bibliofili osnivaju svoje klubove od kojih je najstariji Roxburghe Club u Londonu (1812) i Société des bibliophiles français u Parizu (1820); brojni su bibliofili izrađivali svoje ex librise. Kod Hrvata istaknuti bibliofili bili su kardinal Ivan Stojković (XV. stoljeće), Juraj Krusić, Nikola M. Barneo (XVI. stoljeće), Nikola Zrinski ml. (XVII. stoljeće), Bartol Adam Krčelić, Adam Alojzij Baričević, Julije Bajamonti (XVIII. stoljeće), Antun Mihanović, Ljudevit Gaj, Ivan Kukuljević Sakcinski (XIX. stoljeće), Iso Kršnjavi, Nikola Tomašić, Mirko Breyer, Božo Biškupić, Gerhard Ledić (XX. stoljeće)