Boksački ustanak (1899 – 1900), ustanak gradske sirotinje i seljaka u Kini usmjeren protiv stranog iskorišćivanja Kine i ugnjetavanja uopće. Ustanak su pokrenuli članovi tajnoga političkog društva I He Tuan (Pravedno složno društvo), čije su ime stranci krivo protumačili kao I He Chuan (Pravedna složna šaka) te članove društva nazivali boksačima (bokserima), a ustanak boksačkim. Do ustanka je došlo zbog nakupljenog nezadovoljstvog izazvanog nesmiljenim gospodarskim iskorišćivanjem, porastom nezaposlenosti i gladi, prirodnim katastrofama (suša) te ponižavajućim odnosom stranaca prema Kinezima i njihovim upletanjem u vođenje kineske politike. Ustanici su namjeravali istrijebiti domaće kršćane kao eksponente stranih ugnjetača te iz Kine protjerati strance. Pod parolom “Brani domovinu, uništi stranca”, ustanici su napali strana poslanstva u Pekingu i strana poduzeća u Tientsinu (tom je prilikom ubijen i njemački veleposlanik K. Ketteler), a izvršena su i brojna druga zvjerstva, koja su uspješno korištena u europskoj propagandi. Nakon što carski dvor (carica majka Tsu Hsi) nije poduzeo mjere radi ugušivanja ustanka, europske velesile uputile su u Kinu svoje postrojbe koje su pobunu ugušile u krvi počinivši pritom mnoga zvjerstva, osvojile i opljačkale carsku palaču te nametnule Kini mnogobrojne ponižavajuće uvjete i kontribucije. Poslanička četvrt u Pekingu, koja je uspješno izdržala ustaničku opsadu, izdvojena je iz teritorija Kine te stavljena pod upravu diplomatskog zbora. U gušenju ustanka sudjelovale su i manje jedinice iz Dalmacije (u sklopu austrougarskih postrojba). Tema ustanka bila je čest motiv književnih i filmskih djela, najčešće s izrazitim imperijalističkim nabojem.