Josif Aleksandrovič Brodski
Brodski, Josif Aleksandrovič, ruski književnik (Sankt Peterburg, 24. V. 1940 – New York, 28. I. 1996). Proslavio se već kao vrlo mlad pisac, a svjetsko zanimanje za njegov rad raslo je nakon što su ga sovjetske vlasti osudile na pet godina prisilnog rada. Pod pritiskom svjetske javnosti prognan je 1972, te odlazi u SAD. Pisao na ruskom i engleskom jeziku. Njegova metafizičko-meditativna lirika vezana je uz tradiciju pjesništva Ane Ahmatove i Osipa Mandeljštama. Mnoge mu pjesme karakterizira mješavina nostalgije i pesimizma te ironije i humora. Pisao i utjecajne eseje te esejističku prozu. Godine 1987. dobio Nobelovu nagradu. Važnija djela: zbirke Pjesme i poeme (1965); Postaja u pustinji (1970); Kraj predivne epohe; Dio govora (1980); Rimske elegije; Nove stanice za kolovoz i Povijest dvadesetog stoljeća (1986); proza Vodeni žig.