Campania, regija u juž. Italiji uz Tirensko more; 13 595 km2, 5 796 900 st. Graniči s regijama Lacij (Lazio), Molise, Puglia i Basilicata, a sastoji se od provincija: Avellino, Benevento, Caserta, Napoli i Salerno. Gl. grad Napulj. C. je ugl. brdsko-planinska regija. Na SI se pružaju Appenino Campano i Appenino Napoletano, na S Monti del Matese, a na JI planinsko područje u kojem je NP Cilento. Obalne nizine s od Napulja (bazen r. Volturno i Terra di Lavoro) i j od Salerna (donji tok rijeke Sele) međusobno su razdvojene vulkanskim krajem uz Napuljski zaljev (Campi Flegrei i Vezuv) i brdovitim poluotokom Sorrento između Napuljskog i Salernskog zaljeva. U sr. dijelu dolina Benevento. Gl. poljoprivr. područja u obalnim nizinama. Poljodjelstvo je intenzivno (uzgoj žitarica, voća, vinove loze, ranog povrća te duhana i konoplje). Ribolov u Napuljskom zaljevu (gl. ribarske luke Procida i Torre del Greco). C. je jedina jače industrijalizirana regija u j dijelu Italije (metalurgija, kem., prehr., tekst., ind. strojeva i alata; brodogradnja; proizvodnja umj. predmeta). Turizam u Napulju, na poluotoku Sorrentu i otocima Capri i Ischia. Dva nac. parka (PN del Vesuvio i PN del Cilento e del Vallo di Diano). Do izgradnje Autoceste Sunca bilo je otežano povezivanje obale i brdovite raščlanjene unutrašnjosti. Prastanovnici su Campani, po kojima pokrajina dobiva ime. U ant. doba naseljavaju je Grci i Etruščani. U ←V. st. osvajaju je Samnićani; romanizirana krajem ←IV. st. Najznačajniji ant. grad je Capua. Nakon propasti Rim. Carstva (476) pod vlašću Gota, Bizanta i Langobarda. U XI. st. osvajaju je Normani; dio Kraljevstva Sicilije do ujedinjenja Italije 1860; kao vodeći gradovi razvijaju se Napulj, Salerno i Benevento.