 |
|
| Službeni naziv: | Ekvatorska Gvineja, República de Guinea Ecuatorial |
| Površina: | 28 051 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 1998): 431 000 (15,4 stanovnika/km2); 45% gradsko |
| Glavni grad | Malabo, 40 000 stanovnika (procjena 1994) |
| Upravna podjela | 7 provincija |
| Službeni jezik | španjolski |
| Valuta | CFA-franak = 100 centima (santima) |
Ekvatorska Gvineja, država na zapadnoj obali Afrike u Gvinejskom zaljevu, graniči s Kamerunom na sjeveru i Gabonom na istoku i jugu; pripadaju joj, među ostalim, otoci Annobón i Bioko u Atlantskom oceanu. Ima 296 km obale.
Prirodna obilježja
Otok Bioko
Malabo
U kontinentskom dijelu zemlje izdvaja se priobalna ravnica (široka 20-ak km) koja se prema I uzdiže u valovit ravnjak visine do 1500 m. Obala je ugl. niska, osim u j dijelu. Tu se nalazi i nekoliko manjih otoka koji, zajedno s glavninom teritorija, čine kontinentski dio zemlje – Río Muni. Otočni dio zemlje čine otoci Annobón (17 km2, o. 650 km od kontinenta) i Bioko (2017 km2). Bioko se nalazi ispred obale Kameruna, od kontinentskog dijela zemlje udaljen o. 160 km, odvojen zaljevom Biafre. To je otok vulkanskog podrijetla, većinom strmih, stjenovitih obala, s najvišim vrhom zemlje, Pico de Santa Isabel, 3008 m. Klima je trop., vruća i vlažna sa srednjim mjesečnim temperaturama višim od 25 °C. Kiše su obilne. U priobalju padne 2000 do 4500 mm, u unutrašnjosti tek nešto manje. Nema sušnog razdoblja, a malo manje kiše ima od lipnja do kolovoza. Na Bioku padne i više od 10 000 mm kiše. Šume pokrivaju oko pol. ukupne površine. Najvećim dijelom to su trop. kišne šume (prašume) s obiljem različitih vrsta, mjestimično sekundarna šuma koja se razvila nakon krčenja prašume, a uz obalu rastu šume mangrova. Najveća je r. Mbini (prije Benito) koja odvodnjava o. 60% teritorija, teče od I prema Z i ulijeva se u Gvinejski zaljev. Na Bioku su tokovi kratki i brzi, bogati vodom. U vulkanskim kraterima ima nekoliko jezera.
Stanovništvo
Od nešto manje od pola mil. st. (procjena za 2000. g. je 473 000 st.), o. 80% ih živi u kontinentskom dijelu, a velikom većinom pripadaju narodu Fang; s od r. Mbini prevladavaju Ntumu Fang, a j od r. Okak Fang. Ostatak st. kontinentskog dijela čine pripadnici plemena Kombe, Mabea, Lengi, Benga i dr. Svi pripadaju skupini Bantu. Na Bioku su najzastupljeniji pripadnici etničkih skupina Bubi i Fernandinos, nešto je doseljenika Fang, ostataka nekoć brojne skupine radnika iz Nigerije, Kamerunaca i dr. Bijelaca, većinom Španjolaca, ima o. 4000. Služb. jezik je španjolski, a u upotrebi su domorodački jezici te “iskvareni” engleski i francuski. U gradovima živi 45% st., najveći su gl. grad Malabo (40 000 st.) i Luba (15 000 st.) na Bioku te Bata (40 000 st.) u kontinentskom dijelu. Porast stanovništva je brz (29‰, prosjek 1990–98), a rezultat je vrlo visoke stope rodnosti (i preko 40‰), ali i razmjerno visoke smrtnosti (>15‰). Prevladava mlado st.: mlađih od 15 g. je 43%, a starijih od 65 g. samo 3%. Očekivano trajanje života 50 god. Gotovo cijelo stanovništvo, barem nominalno, katoličko je, ali se održavaju i tradic. paganski obredi. Nepismeno je oko 20% st., ali je među ženskom populacijom taj udio bitno veći. Školovanje do 14. g. je obvezno, ali se javlja nedostatak učitelja. Najviši stupanj obrazovanja omogućava nekoliko viših škola.
Gospodarstvo
Gl. poticaj brzom rastu gospodarstva posljednjih nekoliko godina je otkriće i početak eksploatacije naftnih ležišta. Ipak, poljoprivreda je i dalje vrlo značajna jer zapošljava 70-ak % aktivnog stanovništva i još uvijek znatno sudjeluje u ostvarivanju BNP-a i u vrijednosti izvoza. Drvo, kakao i kava bili su izvozni proizvodi koji su još u doba španj. vlasti donosili znatnu zaradu, ali su potencijali tijekom višekratnih smjena režima i povremenih sukoba u velikoj mjeri zanemareni i nedovoljno iskorištavani, što je vodilo sve većem siromaštvu. Zbog korupcije i lošeg vođenja 1993. prekinuti su programi pomoći koje su sponzorirali Svj. banka i MMF. Uzdanica bržeg razvoja na poč. XXI. st. jest povećanje proizvodnje nafte uz istodoban porast njezine cijene na svj. tržištu te unapređenje komerc. poljoprivrede. Nac. dohodak po stanovniku premašio je 1000 USD i viši je nego u mnogim afr. zemljama, ali još znatno zaostaje za onim u zemljama izvoznicama nafte. Kakao visoke kvalitete tradicijski je proizvod na Bioku, koji ima pogodnu klimu i plodno vulkansko tlo. Tu su zasađene jedne od prvih plantaža kakaa u Africi. Ipak tijekom 1970-ih, za režima F. Ngueme, zbog odlaska nigerijskih radnika izvoz je pao na desetinu prijašnjeg, a smanjila se i kakvoća. Istodobno je gotovo prestao izvoz kave koja se uzgaja u kontinentskom dijelu. Od ostalih poljoprivr. proizvoda značajne su banane, kasava, slatki krumpir. Drvo je također važan izvozni proizvod, ali koncesije drže eur. tvrtke. Osim nafte, važnija rudna bogatstva uključuju titan, željeznu rudu, mangan, zlato. Industrije gotovo nema. Zahvaljujući izvozu nafte prekinuta je dugogodišnja prevlast uvoza nad izvozom. Uvoze se svi industr. proizvodi, strojevi, oprema i dr. Gl. partneri: SAD, Španjolska, Francuska, Kamerun, Kina. Zemlja ima dva međunar. aerodroma (Malabo i Bata), a najveći gradovi su i gl. luke.
BNP (1998) 478 mil. USD
Udio BDP-a po sektorima (1998):
poljoprivreda 37%, ostalo industrija i usluge
Udio zaposlenih po sektorima (1998):
poljoprivreda 71%, – industrija %, – usluge %
Inflacija (1990–98) 12,7%/god., (1998: 7,8%)
Realan rast gospodarstva (1985–90) 2,4%/god., 1998: 22%
Uvoz (1997) 353 mil. USD
Izvoz (1997) 498 mil. USD
BNP (1998) 478 mil. USD
Udio BDP-a po sektorima (1998):
poljoprivreda 37%, ostalo industrija i usluge
Udio zaposlenih po sektorima (1998):
poljoprivreda 71%, – industrija %, – usluge %
Inflacija (1990–98) 12,7%/god., (1998: 7,8%)
Realan rast gospodarstva (1985–90) 2,4%/god., 1998: 22%
Uvoz (1997) 353 mil. USD
Izvoz (1997) 498 mil. USD
Povijest
Malabo, crkva
Najstarije stanovništvo bili su Pigmejci. God. 1469. Portugalci su otkrili otočje Fernando Póo (nakon 1979. naziva se Bioko), a 1471. Annobón, i anektirali ga 1484. Od XVII. do XIX. st. useljavaju se narodi Fang i Bubi, danas najbrojnije etničke skupine. U španj. vlasti od 1778; postaje važno uporište u trgovini robljem. Provizorna brit. uprava 1827–58; potom španj. vlast koja se širi i na susjedno afr. kopno (Río Muni). Pod imenom Španj. Gvineja ovo je područje 1963–64. promijenilo ime u Ekvatorska Gvineja; od 1960. kolonije Fernando Póo i Río Muni imaju status španjolskoga prekomorskog teritorija. Godine 1968. donesen je nov ustav, po kojem su Fernando Póo i Río Muni autonomne pokrajine Ekvatorske Gvineje, koja je iste godine stekla nezavisnost. Prvi predsjednik Francisco Macías Nguema proglašen je 1972. doživotnim predsjednikom. Godine 1979. Nguema je oboren i smaknut, a vlast je preuzelo Vrhovno vojno vijeće koje je vodio Teodor Obiang Nguema Mbasogo; 1982. donesen je nov ustav, koji je trebao jamčiti izbornu demokraciju, ali je u političkom životu i dalje dominirala jedna stranka (Jedinstvena narodna stranka), dok oporba djeluje uglavnom iz inozemstva. Obiang je pobjeđivao na predsjedničkim izborima 1996, 2002. i 2009.