Elam

Elam, prikaz žrtvenog obreda, XII. st. pr. Kr.
Elam (elamski: Ha/l/tamti, asirsko-babilonski: Elamtu), biblijsko ime drevne države u Prednjoj Aziji, sjeverno od donjega toka Tigrisa; danas Khuzistan (Iran). Grci su to područje označavali imenom Elymais, a Rimljani Susiana. Glavni grad isprva je Awan, a potom Suza. Vrijeme doseljavanja i podrijetlo Elamita nastanjenih u Elamu nije pouzdano utvrđeno. Državu je vjerojatno tvorio savez više gradova državica, među kojima je tijekom duga razdoblja prednjačila Suza. Potkraj III. tisućljeća pr. Kr. Elam ratuje sa sumerskim državama; najprije priznaje vrhovništvo Akada, a nakon 2040. pr. Kr. potpada pod vlast treće dinastije sumerskog Ura. U vrijeme slabljenja Ura Elam stječe samostalnost te tijekom idućih stoljeća vodi mnogobrojne ratove protiv moćnih mezopotamskih susjeda. U XIII. stoljeću pr. Kr. Elam dostiže vrhunac svojega razvoja; jedan od najistaknutijih vladara Elama Šutruk-Nahhunte zauzeo je oko 1173. pr. Kr. Babiloniju i u Suzu prenio velik ratni plijen (među ostalim i Hamurabijev zakonik). Njegov je sin Šilhak-Inšušinak vodio mnoge osvajačke pohode i oko 1150. pr. Kr. prodro na sjeverozapad do Kirkuka. Potkraj II. stoljeća pr. Kr. babilonski vladar Nebukadnezar I. osvaja Elam. U idućim stoljećima Elam ratuje s Asirijom; 639. pr. Kr. zauzima ga asirski vladar Asurbanipal. Potkraj VI. stoljeća pr. Kr. potpada pod vlast Perzije; od početka III. stoljeća pr. Kr. Elamom vladaju Seleukidi; potom ga zauzimaju Parti, a od III. stoljeća novoperzijska dinastija Sasanida, čiju sudbinu Elam dijeli tijekom idućih stoljeća. Elamska religija nalikovala je sumerskoj i babilonskoj. Glavni je bog Inšušinak (gospodar Suze), zatim Humban, te božica Pinenkir (gospodarica neba) i božica majka Kiririša. Kulturni ostaci iz doba neolitika (Suza, Mussyana) obilježeni su snažnim utjecajem Sumera i Babilonije (zigurat u Tchoga-Zanbilu iz XIII. stoljeća pr. Kr.). U najstarije doba svoje povijesti u Elamu se koristilo još nerazjašnjeno slikovno pismo. Od Babilonaca preuzimaju klinovo pismo (spomenici iz oko 2300. pr. Kr.).
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama: