crtica (prema Hrvatskom pravopisu iz 1992. i duga spojnica), pravopisni znak. Služi kao spojnica, tj. za označavanje toga da elementi među kojima ona stoji tvore cjelinu i kao rastavnica – za označivanje rastavljanja riječi na kraju retka ili za stilsko ili kakvo odjeljivanje dijelova riječi. Upotrebljava se npr. ovako: 1. U polusloženicama: hrvatsko-slovenska granica (granica između Hrvatske i Slovenije), bosansko-hercegovački odnosi (odnosi između Bosne s jedne i Hercegovine s druge strane; odnosni pridjev za sklop Bosna i Hercegovina jest bosanskohercegovački), gramatičko-pravopisna pravila (gramatička i pravopisna pravila). 2. U polusloženicama i složenicama u kojima se prvi dio označava kakvim znakom: ă-zračenje (za gama-zračenje), 10-godišnjica, 100-godišnjica (desetogodišnjica, stogodišnjica; sa spojnikom -o-). 3. U dvostrukim prezimenima ako ih njihovi nositelji tako pišu (Ivana Brlić-Mažuranić). 4. Za odvajanje nastavaka od kratica i brojeva (HSS-a /haesesa/, 90-ih godina /devedesetih/ itd.). Crtica je kraća od crte (uzima se kao odnos slova n i slova m). U nekim upotrebama rastavnica (rastavna crtica) kraća je od spojnice (spojne crtice). U starijem rukopisanju, za rastavnicu se pisao spušteni znak jednakosti.