češko kazalište. Od XIV. stoljeća razvija se češki kazališni život, čiji će repertoar stoljećima biti dvojezičan (češki i njemački). God. 1783. u Pragu je utemeljeno Stavovské divadlo, a 1862. podiže se zgrada Národnog divadla (Narodnoga kazališta), koja će biti obnovljena 1881. i postati vodeća dramska i operna institucija u zemlji. Nakon I. svjetskoga rata osniva se Městské divadlo (Gradsko kazalište) i utjecajno avangardno kazalište → Emila Františeka Buriana D 34. U tom se razdoblju ističu → František Langer, braća → Čapek, Jan Werich i Jiří Voskovec, a na pozornici hrvatski glumac → Zvonimir Rogoz. Nakon II. svjetskog rata u Pragu nastaju još i Realistické divadlo te putujuće kazalište Vesnické divadlo. Kulturna politika se liberalizirala u 1950-ima, pojavili su se novi kazališni pisci (→ Milan Kundera, → Václav Havel, → Pavel Kohout) koji kritički pišu o društvenim problemima. Brno, Plzeň, Liberec, Teplice, Olomouc, Opava, Znojmo i Ostrava predstavljaju važna središta kazališne djelatnosti u Češkoj.