čileanska književnost. Nakon oslobođenja od španjolske vlasti snažno se razvijaju kulturni život i književnost, a predvode ih pisci Andrés Bello, Domingo Faustino Sarmiento i José Victorino Lastarria. U XIX. stoljeću najznačajnija djela piše romanopisac Alberto Blest Gana, koji je po uzoru na europske realiste opisao sve socijalne slojeve i dao sliku ondašnjega čileanskog društva. Na početku XX. stoljeća procvala je prozna književnost, a izdvajaju se Eduardo Barrios, Mariano Latorre i Joaquín Edwards Bello. Sredinom stoljeća noviju čileansku prozu najbolje predstavljaju María Luisa Bombal, Fernando Alegría i José Donoso, a poslije se izdvajaju Ariel Dorfman, Isabel Allende i Roberto Bolaño. Svjetski su poznati pjesnici Gabriela Mistral i Pablo Neruda, dobitnici Nobelove nagrade za književnost. Među autore važnijih pjesničkih opusa ubrajaju se Vicente Huidobro, Nicanor Parra i Antonio de Undurraga, od sredine XX. stoljeća Roberto Bolaño, a među dramatičarima ističu se Jorge Díaz Gutiérrez, Egon Wolff i Carlos Cerda.