Dalaj lama XIV. (pravim imenom i prezimenom Lhamo Dondrub, duhovno ime Tenzin Gjaco), tibetanski vjerski i politički vođa (Taktser, 6. VII. 1935). Ustoličen za poglavara 1940. Nakon kineske okupacije Tibeta (1950) surađuje s komunističkim vlastima i 1954. sklapa sporazum s Maom Zedongom, prema kojem ostaje nominalni vladar Tibeta. Nakon protukineskog ustanka u Lhasi (u ožujku 1959), koji je nemilosrdno ugušen, sa stotinjak tisuća pristaša napušta zemlju te u Indiji uspostavlja vladu u izbjeglištvu. Nobelovu nagradu za mir dobio je 1989. Napisao nekoliko knjiga među kojima se ističe autobiografija Sloboda u progonstvu (1991).