detencija (lainski: držanje, zadržavanje), faktično držanje stvari bez namjere da se ona zadrži za sebe. Ima samo jedan od bitnih elemenata posjeda, faktičnu vlast, corpus; nedostaje mu drugi, koji se sastoji od volje da se stvar zadrži za sebe, animus possidendi. Proizlazi najčešće iz ugovornog odnosa po kojemu je netko (depozitar, komodator, najmoprimac i sl.) ovlašten da tuđu stvar drži za drugoga.