dječji doplatak, iznos novca što ga država isplaćuje obiteljima s djecom. Razmjerno nova pojava (prije II. svjetskog rata zaposlenima su ga iznimno plaćali njihovi poslodavci). U većini zemalja isplaćuje se samo zaposlenim roditeljima, a rjeđe (uglavnom u razvijenim zemljama) svim roditeljima. Sredstvo socijalne i populacijske politike. Ovisno o naglasku na jednome ili drugome razlikuju se rješenja. Obično raste s brojem djece do maksimalnog iznosa za peto ili šesto dijete i daljnju djecu (Australija, Belgija, Francuska, Irska, Norveška). U Nizozemskoj raste do osmog djeteta. U bivšem SSSR-u plaćao se tek od četvrtog djeteta i rastao do jedanaestog djeteta. U nekim zemljama pada nakon dostizanja populacijski željenog broja djece u obitelji (troje u Bugarskoj, Češkoj i Slovačkoj; dvoje u Grčkoj i Mađarskoj). U Maroku se plaća za najviše šestero djece. Pravo na dječji doplatak najčešće traje koliko i obvezno školovanje, ali i dulje ako dijete nastavi redovno školovanje.