dominikanska književnost (književnost Dominikanske Republike). Razvija se tek nakon stjecanja nezavisnosti 1844. Kao prvi važniji dominikanski pisci izdvajaju se F. M. del Monte, dramatičar i novinar, te braća Javier Angule Guridi, pjesnik i dramatičar, te Antonio Angule Guridi, romanopisac. Najpoznatiji je pisac XIX. st. M. de Jesús Galván, čiji romantičarski roman Enriquillo predstavlja klas. djelo latinoameričke literature. Modernistička strujanja javljaju se već krajem XIX. st., a značajna pjesnička i prozna djela pišu T. M. Cestero i Fabio Fiallo. Zbog polit. prilika u zemlji mnogi dominikanski pisci nalaze se u emigraciji. Od 1930-ih godina značajnije knjiž. opuse ostvarili su prozaik, esejist i političar Juan Bosch, esejisti, kritičari i knjiž. povjesničari braća Pedro Enríquez Ureña i Max Enríquez Ureña te pjesnik svj. ugleda Manuel del Cabral.