donjonjemački jezik (niskonjemački jezik), naziv za dijalekatski kontinuum koji tvore starosaski jezik, niz. jezik te jezik u sjevernoj Njemačkoj. Prije, naziv za jezik u Donjoj Saskoj od XIII–XVI. stoljeća. Starosaski jezik bio je jedan od zapadnogermanskih jezika. Sasi su rano izgubili političku samostalnost potpavši pod vlast Franačke. Tekstova na starosaskome ima iz IX–XII. stoljeća, najvažniji su iz IX. stoljeća. Širenjem utjecaja sjevernonjemačkih gradova (od XIII. stoljeća Hansa, pod vodstvom grada Lübecka) položaj donjonjemačkoga jača. Današnji se njemački jezik temelji na visokonjemačkim dijalektima. Niskonjemački dijalekti (donjonjemački) govore se na sjeveru: niskofranački ili donjofranački (Nizozemska, Porajnje sjeverno od Düsseldorfa), niskosaski ili donjosaski (Hannover, sjeverni Hessen, Braunschweig, Oldenburg, Schleswig-Holstein, Magdeburg, dijelovi Anhalta, Mecklenburg, dio Brandenburga). Donjonjemački u užem smislu obuhvaća samo donjonjemački kojim govore Nijemci, ne i nizozemski Nizozemaca.