progresivni jazz, koncertantni stil u jazzu nastao početkom 1940-ih iz jazza za big bandove pod utjecajem be-bopa i afrokubanskoga jazza. Značajke su mu čvrsta povezanost s koncertnom suvremenom glazbom, efektne orkestracije s proširivanjem standardnoga jazzovskog instrumentarija. Tim se nazivom u opisu svoje glazbe prvi koristio → Stan Kenton, poslije je korišten za glazbu Davea Brubecka, Modern Jazz Quarteta, a tijekom 1950-ih za → cool jazz, odnosno 1970-ih za fuziju jazz funk. I nadalje se koristi za slobodoumnije inačice jazza.