nostratički jezici

nostratički jezici, naziv za natporodicu jezika koja obuhvaća afrazijsku, kartvelsku, indoeur., uralsku, dravidsku, altajsku i neke druge porodice (eskimskoaleutska, etrurski jezik i dr.). Prve tri por. jesu zapadni, koji su razvili prijevoj, druge tri istočni, koje su znatno bolje sačuvale samoglasnički sustav rekonstruiranoga nostratičkoga prajezika (dobro ga čuva i rekonstruirani afrazijski prajezik). U prijašnjim etapama proučavanja jezičnoga srodstva jezikoslovci su uspoređivali por. u parovima (moguće srodstvo semitsko-indoeuropsko, uralsko-indoeuropsko, uralsko-altajsko itd.). Naziv nostratički upotrijebio je za moguće srodstvo više jezičnih porodica Euroazije i Afrike jezikoslovac Holger Pedersen 1903. Prve čvrsto utemeljene rekonstrukcije učinili su poč. 1960-ih Vladislav M. Illič-Svityč (1934–66; temeljno djelo Ogled usporedbe nostratičkih jezika I–III, 1971, 76, 84, s 378 rekonstruiranih riječi) i Aaron B. Dolgopol’skij (više članaka te knjiga Nostratička natporodica i jezična paleontologija, 1998, sa 125 rekonstruiranih riječi; u pripremi nostratički etimološki rječnik s 2000 rekonstruiranih riječi). Poslije smrti Illič-Svityča njegove dotad neobjavljene nostratičke i druge radove priredili su za tisak i surađivali u tome Vladimir A. Dybo, Vitalij V. Ševoroškin, Rimma Bulatova i dr. U Moskvi se s vremenom formirao krug jezikoslovaca koji su znatno unaprijedili istraživanje jezičnoga srodstva. Osim riječî, rekonstruiran je i relativno brojan fond gramatičkih morfema. Rekonstruirane riječi i afiksi takvi su da se takva sličnost između nekoliko prajezika ne može protumačiti međusobnim preuzimanjima, širenjima (difuzijama) riječi kroz jezični i geogr. prostor. Po nekim tumačenjima (S. A. Starostin, A. J. Militarev) afrazijski bi jezici tvorili svoju natporodicu, srodnu s nostratičkom i drugima. Nostratičko je jezikoslovlje dalo odgovore na neka pitanja unutar pojedinih porodica. Tako je npr. tek takvim dubljim uspoređivanjem bilo moguće objasniti razlikovanje redova k–k’–kw, g–g’–gw, gh–g’h–gwh u indoeur., jer se prvi članovi pojavljuju tamo gdje je na nostratičkoj razini slijedilo a, drugi gdje je bilo ä, e, i, i treći gdje je bilo o, u. Npr., nostratički *gara “bodlja, grana”, *gilV “bolest, zlo”, *gUrV “vruć, topao” > ie. *gher- (> grana), *g’hel- (> zlo), *gwher- “gorjeti, vruć” (> gorjeti, žar). Nostratički se prajezik smješta u vrijeme prije petnaestak tisuća godina. Na dubljoj vremenskoj razini (18–20 tis. g.) pokazuje se srodnost s drugim natporodicama – sinokavkaskom (denekavkaskom), amer. (amerindijanskom) i dr.