kurdska književnost

kurdska književnost. Izrazito je razvijena epika i lirika. Najstariji sačuvani spomenik kurdske književnosti i jezika jest ep iz VII. st. napisan aramejskim pismom, govori o borbi s Arapima. Istaknuti pjesnici starije kurdske književnosti: Ali Hariri (XI. st.), Ahmed (Mala Džeziri, XII. st.), Mala Bate (XV. st.) te klasik kurdske književnosti i sastavljač prvoga kurdsko-arap. rječnika Ahmed Hani (XVII. st.). Početke novije kurdske književnosti kroz XIX. st. i na poč. XX. st. obilježili su Nali (1797–1858), Kurdi (1809–49) i Hadži Kadir (1854–1935) i Ereb Semo (1898–1978), poslije Goran (1904–62), Kemal Burkay (r. 1935), Şerko Bekes (r. 1940), Mehmed Bozarslan (r. 1934) i Mehmed Uzun (1953).