tadžički jezik, jezik iz jugozapadne podskupine iranskih jezika indoeuropske jezične porodice, u kojoj su još perzijski (oko 35 milijuna govornika, što je otprilike polovina stanovništva Irana), dari (ili farsi-kabuli, više od 8 milijuna govornika, u Afganistanu), tatski (oko 25 000 govornika u Azerbajdžanu i Dagestanu), farski (u pokrajini Fars; nazivaju se Tadžicima, ali nisu dio tadžičkoga naroda) i dr. U genetskolingvističkom smislu, perzijski, tadžički i dari čine jezični kontinuum (jezični dijasistem), u sociolingvističkom to su tri standardna jezika. Govornika tadžičkoga ima u Tadžikistanu (oko 4,5 milijuna) i Uzbekistanu (Samarkand, Buhara i dr.; ukupno 1,4 milijuna ili više), gdje se piše ćirilicom, te u Afganistanu, gdje se piše arabicom, i nešto i u susjednim područjima Kine (a dio tamošnjih “Tadžika” govornici su iranskih jezika vahanskoga i sarikolskoga).